ponedjeljak, 10. svibnja 2010.

Zabrana ulaska u državu (Mađarsku)

Ljudi moji, što mi se danas dogodilo na mađarskoj granici, nije za vjerovati!

Najdraži i ja u četvrtak proslavljamo desetu godišnjicu braka (ne mraka!) i odlučismo otići po sokove u Dravaszabolcz (valjda se tako piše) u susjednoj nam Republici Mađarskoj, jer su tamo dosta jeftiniji. Isto tako tamo nabavljam i čokoladu za kuhanje (bijelu - 1/2 kg = 23 kn, crna nešto jeftinija) i kesten pire (250 g = 7 kn). Pa pošto moji roditelji žive u Donjem Miholjcu, mjestu na samoj granici s prokletom dragom susjednom državom, djecu smo ostavili kod njih dok mi samo skočimo na pola sata u kupovinu. Ali da, kad Mađari ne bi imali idiotske zakone i propise kojih se drže ko pijan plota.

No, prvo treba preživjeti ono čekanje da svima ispred nas ukuca brojeve i sve ostale podatke u kompjuter, a ne mogu reći da se baš nešto previše žure. A onda kad smo došli na red i predali osobne iskaznice, mlada dama u kabini pita MENE imam li putovnicu. Rekoh "nemam" jer što će mi, imam osobnu. Ali ona onda kaže da mi osobna uskoro ističe a da dokument kojim se ulazi u Mađarsku mora vrijediti najmanje još 30 dana, a pošto meni istječe za 15 dana, ja ne mogu ući u državu. Njene riječi: "Davor može, Darija ne može". Ok, draga, nema problema, vrati mi dokumente, najdraži će me vratiti k mojima, a on će onda ići sam u kupovinu.

E, hoćeš malo sutra!!! Zašto bi kod Mađara bilo jednostavno kad može komplicirano?!?!

Veli dama da joj damo prometnu dozvolu. Ajd, reko, možda će nešto izmudrijati, pa nas ipak pusti, kad već idemo tu u prvo selo i to na samo pola sata. I kaže da se parkiramo sa strane i čekamo. Meni već para ide iz ušiju, ali se kontroliram da ne počnem vrištati. Nakon 10 prokletih minuta čekanja, ja sam skroz popi.dila i kažem najdražem: "Ako ne dođu za 5 minuta, ja idem vidjeti što je." Ali on kaže da će ići on, jer da ću ja još izazvati međunarodni incident! Što sam bila sposobna, jer sam bila u predinfarktnom stanju. I konačno, nakon 5 minuta, dolazi drug (vrlo mlad, još se ni ne brije) i nek ja pođem s njim. Ušli u prostoriju 3 sa 2, unutra stolić s nekim glupim miljeićem (kobajagi za ukras) i dvije stolice, bijele. Kaže nek sjednem, onako bez objašnjenja što ću ovdje. Sjela ja. Okolo četvora vrata, dvoja za muški i ženski wc, a dvoja za kancelarije. Ode drug kroz jedna... I nema ga desetak minuta. Kad eto ga, s blokom papira (onim malim za bilješke) pa nek ja tu napišem ime i prezime svoje majke. Ja se začudih: "Moje majke? Baš majke?" a on potvrđuje. I nakon što sam mu otkrila taj podatak, on opet ode i nema ga i nema opet prokletih 10 minuta. Kad eto ga opet, balonje jednog, ja naravno već nabrijana do ludila, mogla bih mu oči iskopati od bijesa. Sjede on do mene, i nudi mi neki dokument da potpišem. Čekaj, čekaj, pa što ja to potpisujem, prvo pokaži. On okreće prednju stranu i pokazuje naslov:

ZABRANA ULASKA U DRŽAVU

Ma molim te!!!! Ko da sam najgori kriminalac!!! Pitam ga ZAŠTO, pobogu? A on pokazuje dolje objašnjenje: Osoba nema važeći dokument. Pa čovječe, velim ja, ovaj dokument u Hrvatskoj VRIJEDI!!! I otkud da ja znam da kod vas mora vrijediti najmanje 30 dana, osim ako ne dođem ovdje i ne vidim da je tako???? I zašto mi jednostavno niste vratili osobnu, ja se vratim doma i sve cool???? A on, siroče, nema pojma što ja trkeljam, jer ne zna baš hrvatski, samo kaže, idite okolo autom, tamo ćete dobiti osobne. Ma goni se u tri.....!!!!!

Izlazim bijesna kao tri psa, najdraži gleda, ja od bijesa ne mogu govoriti. Tretiraju me kao kriminalca, a ja ni kriva ni dužna.

Okrenemo auto i vraćamo se prema Miholjcu, ali mu ja kažem da mi stane na ulasku u mjesto, jer ću ja dalje pješke (ima nekih 20-25 minuta odatle do kuće) jer se moram malo ohladiti, eksplodirat ću. I tako se ja vratih sama, a on dođe nekih 10 minuta nakon mene (već obavivši i kupovinu dok sam se ja hladila u šetnji).

Ovakve stvari mene mogu 'ladno dovesti do infarkta! Oprostite vi Mađari koji ovo čitate, ali sunarodnjaci su vam zaista komplicirani do besvijesti!!! I ti njihovi kretenski zakoni. Ne razumijem zašto se općenito ponašaju prema nama kao prema građanima drugog reda? Po čemu su to oni iznad nas?

Ma neću više o tome, eto ispričah vam kako umalo zaradih kriminalistički dosje, ali ako nastavim opet ću se dovesti u to ljuto stanje, a idem spavati, pa to ne bi bilo dobro.

Do sljedećeg posta, pozdravlja vas i želi vam laku noć vaša Slavonka!
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...